Szomorú vasárnap száz fehér virággal vártalak kedvesem templomi imával. Álmokat kergető vasárnap délelőtt, bánatom hintaja nélküled visszajött. Azóta szomorú mindig a vasárnap, könny csak az italom, kenyerem a bánat. Szomorú vasárnap Utolsó vasárnap kedvesem gyere el, pap is lesz, koporsó, ravatal, gyászlepel. Akkor is virág vár, virág és - koporsó. Virágos fák alatt utam az utolsó. Nyitva lesz szemem, hogy még egyszer lássalak. Ne féj a szememtől, holtan is áldalak... Utolsó vasárnap |
egyszer veget er minden...egyszer eljon valami mas, valaminek ujnak a kezdete es megvaltozik minden... de valjon mi dontjuk el hogy mi mikor er veget es mikor kezdodik valami uj, vagy ez csak ugy magatol megtortenik.... elmullnak a pillanatok...es a pillanatokkal mi is... elvarjak hogy a gyerekbol felnott legyen, feleloseg teljes ember ... de valjon mi is akarjuk ? vagy meg onfeledetten jatszanank a kepzeletbeli jatszoteren, ahol mindent szabad es nem baj ha homok kerul a cipodbe vagy epp a ruhad piszkos lesz... ahol nem szamit hogy emberek megnezik milyen butasagokat csinalsz.. ahol nem szamit semmi csak hogy onfeledten jatsz es jol erzed magad... valjon olyan konnyu errol lemondani? olyan konnyu masnak lenni, mikor meg nem keszultel fel ra? olyan konnyu elhagyni a jatszoteret? gondoljunk csak bele.... egy kozosseghez tartozunk, illetve tagjai vagyunk es csak ugy lehetunk teljes erteku tagok ha a kozosseg teljes egeszeben elfogad es ehhez az is kell hogy mi is olyanok legyunk mint ok (nem a kulsore gondolok, hanem a gondolkodasra, az eletszemleletre), nos nem konnyu dolog h valaki befogadjon... de az elet errol szol... hisz a tarsadalom is egy nagyon kozosseg, az egesz emberiseg egy kozosseg es mi csak paranyi resze vagyunk. de ez a nagy kozosseg kis emberekbol all ossze akik akaratlanul is odatartoznak igy szulettunk, erre neveltek, ebben novunk fel... ezt latjuk...es ez a NORMALIS... de valjon ki donti el ? mert az a pici gyermek aki ebbe szuletik nem... de o is ezt fogja csinalni a sajatjaval es az is a sajatjaval es egy ez oriasi korforgas aminek soha sincs vege, de valjon ez jo? mi van ha valaki megprobal kivallni? elitelik, leneznik, megvetik es stb. lehetne meg sorolni.... es akaratunk ellennere azt kell csinalnuk amit a kozesseg diktal...ha azt mondja h fel kell nolnod-felnolsz ha azt mondja ne jatsz tobbet a jatszotereden -nem jatszol de miert nem donthetunk mi? ok, kis mertekben igen, de nagyban mar nem..... eletunk resze volt es lesz is mindig ez a korforgas.... talan ez az emberiseg sorsa.... nehez elfogadni... de meg kell probalni elfogadni a valtozasokat.... a valtozasokat amiket mi nem akarunk es megtortennek velunk....elveszitunk embereket...megismerunk ujat.....es megvaltozunk mi is...errol szol az elet... |
nekako mi je doslo da nesto napisem nakon dugog vremena... ne znam zasto... ne znam zasto bas sada... ali eto... ne znam gdje da pocnem... stvari se mijenjaju.... mozda je to opet neka promijena ili se samo vraćanje u prošlost.... možda želim biti opet ona osoba koja sam bila..... nešto se mijenja.... što zapravo znaci prošlost?? sadašnjost ili budućnost?? prošlost se dogodilo već jednom ... a promijenit se ne može... svi imamo prošlost, ali svi doživljavamo na drugačiji način. nekima je žao zbog prošlosti, i promijenili bi ga.... a neki su sretni što im se dogodilo ono nešto zbog čega pamte taj trenutak.... sadašnjost je taj trenutak u kojem živimo.... gdje ja pišem taj post,,,ta slova i sve to.... a budućnost? to je nešto drugo...gdje bih trebala planirati nešto....nešto što nikad se neće dogoditi... nešto što nikad neću biti , što možda nikad neću postići... težak zadatak je planirati za budućnost... može se dogodit tisuću stvari da to promijene,... nikad ne bih rekla da ću još jednom pisat post na tom blogu.... ali eto neplanirana budućnost... blog je nastao prije 3-4 god. sa ciljem da nešto pokažem svijetu... ali taj cilj se izgubio negdje u prošlosti.... ali možda i nije.. možda zato pišem opet da postignem taj cilj koji sam postavila prije nekoliko godina... nikad neću moći promijenit svijet.... nikad... nikad....pomirila sam sam se time. možda nisam tako naivna kad se rodio taj blog... ali ostala sam ta osoba koja sam onda bila... možda starija i malo zrelija bar tako kazu.. no svejedno.. lete mi misli.... ne znam što bih napisala jer bi pisala o svačemu... možda opet ću za koji dan nešto napisat...nešto zbog čega je taj blog nastao.... zašto je nastao?? zašto baš feminizam?? možda zato što žene ni u 21.st. nisu potpuno prihvačene.... muškarci misle samo na sebe, da im bude lijepo, ugodno ali alo?? gdje su žene?? i one žele bit sretne a ne samo ispunjavati drugima želje... ... i one imaju osjećaje i one žele nešto postići u životu.... neki žele karijeru. ali zašto da ne?? zašto bi trebala neka žena kod kuće sama sjedit i svaki dan čekat supruga?? zašto?? odgovora još na to pitanje nisam dobila... zašto bi se trebala udat cura sa 24 godina... zašto?? pa nek živi malo.. i nek si napravi karijeru... i nek uživa dok može bez obaveze.... svijet je okrutan... ustvari ne svijet nego ljudi, tj muškarci....koji žele vladati nad ženama, a one ne mogu ništa... samo dopustit da to bude tako.... ali zašto??? ne želim biti takva... ne želim da mi itko kaže da sad se trebaš udat.... ili da mi neki dečko kaže da sad to i to mi napravi.. ne .... ja ne želim biti takva.... želim imati svoju viziju o budućnost... svoju sudbinu želim ja napisati... ja hoću odlučiti što bih najradije radila u životu.. želim sama izabrat posao....itd.. mogla bih brojat do sutra što želim i što ne želim... samo sam htjela reći da svi imamo pravo sami odlučuti što želimo biti i što želimo raditi.... a ako nam netko hoće naređivati nek odbijemo tu osobu... jer ako jednom dopustimo dopustit ćemo i drugi put i više nikad nećemo znati reći ne.... odmah na početku trebamo se suprostavit jer jedino tako možemo postići ono nešto što želimo.... mislim da je to to za taj post..... |
o ...da ljudi, sve se mijenja....... davno nisam pisala, mozda bas zbog toga nisam vise ona feministkinja koja je pocela pisati ovaj blog, koja je htjela svijetu pokazati da sto mogu i decki može i ona.... koja se borila za svoje stavove, koja se zaljubila u motore (i sad ih volim), jednostavno htjela je biti netko u svijetu, a ne samo jedno malo sjeme od koje ce mozda jendog dana nesto izrasti..... ne mogu reci da jos ne osjecam se tako, ali taj osjecaj nije tako jak..... izgradila sam u sebi jedan svijet, imala sam o svemu svoje misljenje, kako su ljudi zli, kako se ponasaju prema djeci, prema djevojkama i prema zenama, da ni jedan muskarac ne vrijedi toliko da jedna zena bude prema njemu iskrena, da ga voli i da ga ceka kad kasno dode kuci, i da mu vjeruje itd.... svi su me pitali zasto razmisljam tako... ni sama ne znam zasto.... ali mislim da u svima nas ima jedan mali vrazic, koji samo ceka da izade... hm, da i jednog lijepog dana unistila sam taj svijet... a sad pokusavam izgraditi neki drugi, znam da ni taj nece biti savrsen, ali ce mozda biti bolji... znam da ce se i taj jednog lijepog dana biti unisten, ali pokusat uzivati dok ga gradim.... sve se mijenja i ja se mijenjam..... eto mozda cu opet poceti redoviti pisati, ali ne u onom stilu u kojem sam pocela, nego malo drugacije.... ostala sam ista osoba samo drugacije razmisljam i sretnija sam tako.. veliki pozz |
o da, danas slavi moj blog 2. rođ.... nisam mislila da ce tako dugo zivjeti...... puno puta sam ga htjela izbrisati i puno puta sam odustala od pisanja... kao što i sad... ove godine jos nisam ni pisala.... ne znam zasto... mozda mi vise nije zanimljivo da ljudi citaju moje misli, osjecaje itd..... prije mi bilo mozda jednostavnije napisati sto mislim, ali vise nije..... nekad je bolje zadrzati u sebi a ne reci ljudima a da oni me ismiljavaju... mozda zato.... ili jednostavno ne zelim jer vidim da neki ljudi kako pisu postove, vazno im je samo da imaju sto vise komentara, vise ni blog nije isti, nije takav kakav je bio kad sam ja pocela pisati a to nije bilo tako davno.... vrijeme se mijenja.... mozda i ljudi se tako mijenjaju pa sad je vazno da imam sto vise komentara.... mene to bas ne zanima, znam da me ne citaju, mozda neki ipak ali ih je jako malo... ali jos necu izbrisat blog.... mozda ce mi se vratiti inpricija pa cu mozda vise pisati... nikad se ne zna....... zasad sretan rodendan mom blogu |
davno, nisam pisala. eto danas sam odlucila, da napisem nesto lijepo, nesto veselo ali ne ide mi razmisljam samo o Bozicu i o N.G. i o ljudima koji su sami.. koji su na ulici... koji nemaju nikoga ni nista.... zasto se to dogada???? zasto ima toliko bezkucnika???? ljudi su na badnjak na ulici, sami, bez icega, a nitko se ne sjeti da im pomogne (neki pokusaju, ali ih je jako malo) mi lijepo kod kuce sjedimo oko bora, pjevamo, i cekamo poklone.... a nekima bi bio najveci dar da imaju sto jesti i gdje spavati... kako je doslo do toga? ljudi su stvarno tako naivni? i misle samo na sebe? zasto se nitko ne sjeti pomoci? a ne ne ne. ljudima to ne ide. lakse nam je okrenuti glavu.... i otici daleko od takvih..... ali zasto? i oni su ljudi.... u nekim situacija oni su krivi za to da su na ulici, ali to ne znaci da nisu ljudi i trebamo ih ostaviti na ulici bez pomoci sto bi bilo ako bi mi izglubili svoje voljene osobe, svoj dom??? onda ne bi ni mi bili ljudi? tako je vec drugacija situacija zamislimo sebe na ulici, kako nemamo nikoga ni nista, i tko zna da li cemo se sutra probuditi.... ljudi na to ne misle... misle samo na sebe........ i ljudi za Bozic su sami, bez ikoga i bez icega..... PS ne znam sto sam htjela napisati ili reci u ovom postu.... mozda bi trebali vise pomoci drugima..... |
rekli su mi da pišem samo o tužnim stvarima... shvatila sam da je stvarno tako pa odlučila sam danas nešto lijepo napisati da ne mislite da pišem samo o lošim stvarima možda zato sam pisala o takvim stvarima jer sam puno razmišljala o tužnim stvarima i najlakše mi je bilo svoje mišljenje napisati..... svi sanjamo nekad o lijepim, nekad o tužnim stvarima...... lijepo je sanjati jer nekad su snovi tako životni da mislimo da se to stvarno dogodilo.... pa se probudimo, pa smo tuzni da se to nije dogodilo kako je lijepo sanjati o tome da sam dobila 1 000 000kn na lotto kako je lijepo toliko imati u ,,džepu" svi smo sretni i sanjamo dalje da ce se to stvarno dogoditi kako je lijepo o tome sanjati da imamo krila i kad nam padne na pamet samo doletimo do sljedeceg grada ili do susjeda ili samo do ,,neba" kako je lijepo o tome sanjati da je sve lijepo i da smo svi sretni i da nema na svijetu rata... sanjati je lijepo... volim sanjati i uvijek ću i sanjati, mozda jednog dana i dogodi se nešto što sam sanjala, nikad se ne zna nikad ne znamo što će sutra biti pozzz |
< | siječanj, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv